Znate ono kad neko dijete na TV-u pitaju “Sta zelis biti kad odrastes?” I cujete razne odgovore. Ja u ovih svojih 34 godine nikada nisam znao odgovor na to pitanje ne mogu se ni sjetiti da sam u djetinjstvu imao ideju sta bih zelio biti kad odrastem. Ne znam jednostavno nisam o tome nikad razmisljao. Jedino sto mi je donekle zanimljivo, je ideja da bih jednog dana zelio biti pisac. Ideja da na praznim listovima papira mozes napisati nesto sto ce dotaknuti mnoge. Neke nasmijati, neke potaknuti na razmisljane, nekad malo i rastuziti. Sve to mi zvuci zanimljivo. Uvijek sam nekako odskakao od drugih, nikad u grupi nikad ona 6 osoba sto ce se povesti sa ostalih 5. Jer tih 5 su vecinom bili idioti i seljacine. Znam gdje sam roden gdje sam odrastao i gdje zivim. Znam da su sanse za to ekstremno male, ako ih i ima ikako. Ako nista drugo ostavit cu ovo ovdje da me podsjeti nekad da sam bar na trenutak pokusao. Zeljeo da pronadem ono nesto svoje. Koliko se samo bojimo neuspjeha ja koji ovo pisem, ali nadam se ne i ti koji ovo citas, a to je jedini nacin na koji otkrivamo tko smo i u cemu smo dobri.
ono nesto
Ni ja još uvijek ne znam odgovor na to pitanje, tako da je to uglavnom normalno hahh
Ovaj post je dobar uvod u roman ili priču.
Hvala
Kao dijete sam uvijek upisivala u leksikon da zelim biti pisac. Na kraju osnovne sam zakljucila da je to ipak ozbiljan posao i da za taj cin treba biti izvan zivota, skoro u samoci, a posto ipak vise volim zivot od pisanja o njemu, odgodila sam tu zelju za penziju aBd 😅. Mada ponekad mislim da je skoro sve ispricano tj ispisano, jedino gdje ne postoji nikakva dobra knjiga je upustvo za brak, tj kako se ponasati u godini 1. god 2 itd. Sad znam da ne postoji s razlogom. 😅 Tebi sretno!